Izvrstan dokumentarac o umjetno nametnutom američkom načinu života, u kojima se predgrađe uzdiže kao statusni simbol i pravo mjesto za život, uz neizbježan automobil kao povezno prijevozno sredstvo na jeftinoj nafti. No, što će se dogoditi kada već ovih godina dosegnemo “oil peak”, trenutak kada rastući zahtjevi za naftom prerastu postojeću proizvodnju?. Što će se dogoditi ako cijena nafte dođe na 100 ili 150 $ po barelu i što će se dogoditi ako zemlje OPEC-a smanje proizvodnju, ako ne zavrnu pipu po pitanju izvoza nafte. Amerika je, svojim vojnim akcijama, djelomično osigurala svoju budućnost po pitanju nafte, Kina ima svoje interese u Iranu, a Rusija, iako najavljuje porast proizvodnje još neko vrijeme ima dovoljno vlastitih unutarnjih rezervi, čime drži Europu u svojim šakam. Što će se dogoditi……?? Pogledajte danas u Klubu kulture u 20 sati – The End of Suburbia – (80 min)

Podsjećamo vas još jednom kako će u subotu 14. listopada u našem malom gradu podno Kalnika Edo Maajka promovirati svoj treći studijski album Stig’o ćumur. Drugi MC bit će mu stari drug Frenkie dok će gramofone kontrolirati DJ Oli Dobolli i raspaljivati opaki groove za skidanje žbuke sa zidova i znojenje rasplesanih djeva mladih. Ulaznice u pretprodaji stoje 35 kuna, a na dan koncerta 45 kuna. Kapaciteti kluba su ograničeni i treba požuriti po svoju porciju uglja jer zima polako ali sigurno kuca na vrata. Koncert počinje u 21:00h sa domaćom predgrupom “Balkanski rulet”

Klub kulture – Križevci presents: Bend je nastao u Zagrebu krajem prošlog stoljeća (Halloween, 1999.) s idejom da svoju publiku uveseljava izvedbama swinga, dixieja, bluesa i tradicionalnih jazz standarda. Na samom početku band djeluje kao kvartet te se naziva Sick Swing. U takvom sastavu, često nastupaju po Hrvatskoj, Austriji te Italiji. Nakon niza koncerata & nastupa & sessiona & veselica uvukli su se publici pod kožu pa proširuju repertoar. Paralelno raste i broj članova grupe što uvjetuje promjenu imena. I tako oni sredinom 2000. godine postaju The Sick Swing Orchestra. Orkestar sačinjavaju sljedeći instrumenti (i njihovi vlasnici): violina, truba, trombon, klarinet, sax, gitara, kontrabas, klavir, bubanj i vokal. Nastupi The Sick Swing Orchestra (skraćeno – SSO) nešto su o čemu se priča, najkraće rečeno teško je pronaći band koji uz odlično sviračko umijeće može stvoriti i toliko pozitivne energije da na noge podigne publiku od 7 do 77g. Cijena ulaznice: 25kn Početak eventa: 21:00h

Kad svakog studenog Hrvatska nanovo komemorira vukovarske žrtve, čovjek ponekad ima dojam da ne postoji ništa nepoznato ili novo što bi se moglo napisati ili reći o najtragičnijem poglavlju hrvatskog rata za nezavisnost. Da ipak nije tako, međutim, pokazuje dokumentarni film “Vukovar – posljednji rez” koji su u produkciji beogradske kuće B 92 zajedno napravili srpski redatelj Janko Baljak i hrvatski novinar, Osječanin Drago Hedl. “Vukovar – posljednji rez” nije samo dosad najiscrpniji i najtemeljitiji prikaz povijesti vukovarske tragedije. To je i film koji će povjesničarima i analitičarima zbivanja 1991. donijeti cijeli niz novih svjedočenja i spoznaja. Hedl i Baljak dokumentarnu su fresku o bici na Dunavu sagradili nakon 15 mjeseci ustrajnog intervjuiranja sudionika, ali i prekapanja po arhivskim snimcima od kojih se većina može vidjeti prvi put. Rezultat je film koji će i srpskoj i hrvatskoj publici razotkriti aspekte vukovarske strahote koji su bili manje poznati. Nama u Hrvatskoj postoje barem tri segmenta filma koji su nam zanimljivi, jer nikad nisu bili ispričani. Prvi od njih je priča o međunacionalnim tenzijama nakon krvoprolića u Borovu Selu, kad vukovarski Srbi počinju nestajati, a Merčep sa svojom grupom postupno postaje gospodar grada. Drugi aspekt jesu svjedočenja ljudi koji su s protivničke strane sudjelovali u bici. Baljak je pronašao trojicu svjedoka – u rasponu od na silu mobiliziranog rockera do dragovoljca – koji su ispričali kako je s one druge strane izgledala opsada grada. Treći i možda najstravičniji aspekt koji je u Baljkovu filmu nov jesu prizori snimljeni neposredno nakon pada grada koji prikazuju reakciju srpskih civila. Osobito su šokantni arhivski snimci koji prikazuju lokalne Srbe kako prokazuju vojnicima “ekstremne” sugrađane, i slave s njima. Baljkov i Hedlov film nema ni retka komentara, nema naratora. Sastoji se ponajprije od svjedočenja očevidaca, desetaka njih, od kojih svaki slaže jednu česticu stravičnog puzzlea. Hedl i Baljak s obje su strane birali sugovornike i riječi u kojima prevladava refleksija, žal, ali nikad mržnja ili osveta. Ta karakteristika toliko je dominantna da ne može biti slučajna. Baljkova i Hedlova namjera očito je bila da naprave film koji može poslužiti kao temelj minimalnog konsenzusa koji bi trebalo sagraditi s obje strane Dunava. Prema našem mišljenju, to su uspjeli, i to je doista najviše što se od jednog filma može očekivati. Klub kulture, 04.10.2006, 21:00h

Prvi u nizu odabira najboljih filmova sa Zagreb Film Festivala Redatelj: Dominique Abel, Fiona Gordon, Bruno Romy Scenarist: Dominique Abel, Fiona Gordon, Bruno Romy Producent: Fiona Gordon, Dominique Abel Direktor fotografije: Sébastien Koeppel Montaža: Sandrine Deegen Glazba: Jacques Luley Glumci: Fiona Gordon, Dominique Abel, Philippe Martz, Lucy Tulugarjuk, Therese Fichel, Georges Jore, Ophélie Rousseau, Robin Goupil, Lola Hélie, Bruno Romy Fiona, menadžerica fast-food restorana, slučajno ostane preko noći zaključana u velikoj hladnjači. Nakon što se ujutro izvukla iz nezgode, uslijedilo je puno neugodnije iznenađenje – ni suprug, ni djeca nisu opazili da je nema. Postepeno, Fiona počinje njegovati neobičnu opsesiju svime što je hladno ili smrznuto, opsesiju snijegom, ledenjacima, polarnim medvjedima, hladnjacima i hladnjačama. Napokon, odluči krenuti u avanturu pronalaska pravog ledenjaka. I evo je! Na velikom i nemirnom moru, u malenom brodu kojeg dijeli s divovskim, gluhim mornarom, dok je suprug traži kao sumanut