Izložba: Zvonimir Haramija Hans – „Is this reality fake?“

23 ožujka, 2019 20:00 - 23:00

Zvonimir Haramija Hans – „Is the reality fake“ | Subota, 23.03.2019. I Galerija “K2” | 20h I ULAZ: besplatan

Zvonimir Hramija Hans je koprivnički slikar i multimedijalni umjetnik 2007. diplomirao na ALU u Zagrebu u grafičkoj klasi prof. Šiška. Bavi se animacijom, a samostalno izlaže od 2004. godine. Radi na različitim projektima Croatia i Zagreb filma (Laku noć Hrvatska, Hlapić sport, Profesor Baltazar…) na poslovima animacije, izrade lay-outa i knjiga snimanja. Također, kao animator, radi na nekoliko edukativnih animiranih projekata za austrijsko i njemačko tržište.

Bavi se slikarstvom, ilustracijom i izradom animiranih video spotova i slikanjem murala. Radio je animirane spotove uglavnom za alternativne bendove i izvođače. Član je udruge likovnih umjetnika Atelieri Koprivnica. Trenutno živi i radi kao prof. likovne kulture u Koprivnici.

O svome radu autor govori:

U ovom ciklusu nastavljam istraživati motive i utjecaje koji me zaokupljaju kroz cijeli moj rad: od stripa, filma, glazbe, reklama, motiva pop kulture pa do dizajna i svojevrsne trash, kič i camp poetike. Svijet filma, osobito redatelja Davida Lyncha i Johna Watersa, uvelike je oblikovao moj pogled, kroz kombinaciju motiva koji su stvarni stvaram nadrealne prizore koji funkcioniraju i kao vrste rebusa do čijih se rješenja dolazi pomnim gledanjem i iščitavanjem simbola.

Kolažiranjem fragmenata koji su dio kolektivne memorije i podsvjesnih asocijacija koje čine moj osobni narativ, dolazim do završnog produkta koji balansira na granici stvarnog i virtualnog, viđenog i nadrealnog, proživljenog i prosanjanog. Kao u snovima kojih se ne sjećamo, ali ih osjećamo, stvaranje priče događa se spajanjem asocijacija.

Spajanjem suprotnosti i motiva koji ne pripadaju istom vremenu ili značenjskom kodu, propitujem koliki je utjecaj vizualnog na našu svijest i svijet te je li moguće da smo svi samo nosioci vizualnih asocijacija i priča koje ćemo zaboraviti ako ih ne zabilježimo, baš kao što zaboravljamo snove ako ih odmah ne zapišemo.